Tim za Rani razvoj tematske grupe Obrazovanje i participacija dece MODS pripremio je preporuke za dokument koji je u pripremi Strategija Ranog razvoja i predškolskog vaspitanja i obrazovanja.
U toku je proces izrade dokumenta Strategija RANOG RAZVOJA I PREDŠKOLSKOG VASPITANJA I OBRAZOVANJA. Mreža organizacija za decu Srbije MODS smatra da je izuzetno važno da Srbija strateški planira aktivnosti u oblasti ranog razvoja dece i predškolskog vaspitanja jer u velikoj meri od ovog sistema zavisi kasniji uspeh dece tokom školovanja. Pozdravljamo to što je značaj ranog razvoja prepoznat u jednom strateškom dokumentu i smatramo da je neophodno pružiti sveobuhvatnu podršku ranom razvoju dece i to kroz pružanje podrške pre svega porodici, a potom institucijama sistema.
Imajući u vidu iskustvo sa strateškim dokumentima od društvenog značaja ovog tipa, smatramo da je od ključne važnosti formulisati kroz Akcioni plan što konkretnije mere, mehanizame i nadležnosti za sprovođenje tih mera i ostvarenje postavljenih ciljeva.
Potrebno je već sada identifikovati sve interesne grupe, mehanizme koji će podsticati lokalne zajednice, i odrediti nadležnosti za sprovođenje svih mera za ostvarenje postavljenih ciljeva i mehanizme monitoringa.
Svaki organizovani rad (u bilo kom obliku organizacije rada) treba ozbiljno da uključi rad na poštovanju razlika, sprečavanju stvaranja predrasuda prema drugačijima kod dece i posledično na sprečavanju diskriminacije. To uključuje i rad sa vaspitačima, sa decom u grupama i sa roditeljima.
Kao Mreža organizacija za decu Srbije ukazali bismo na nekoliko ključnih problema i preporuka koje bi trebalo da budu uzete u razmatranje prilikom finalizovanja ovog dokumenta:
Kapaciteti ustanova i obuhvat dece
Smatramo da je značajno napraviti jasnu vezu sa drugim strateškim dokumentima: LPA za decu, Strategija razvoja socijalne zaštite, akcioni planovi za unapređenje položaja Roma, Strategijom za podsticanje rađanja. Usaglasiti sa pravcima i prioritetima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva.
Strategija bi morala da ima za cilj povećanje obuhvata sve dece uzrasta od 3 do 5,5 godina nekim vidom predškolskog vaspitanja i obrazovanja. Imajući u vidu da svako dete od 3. godine ima pravo na vršnjačku grupu u cilju socijalizacije najmanje 4 sata dnevno, potrebno je predvideti stopostotni obuhvat dece tog uzrasta i subvencionisanje boravka deteta u tom uzrastu u vrtiću.
Naročitu pažnju bi trebalo posvetiti mehanizmima obuhvata dece iz siromašnih i marginalizovanih porodica.
Pošto su kapaciteti u državnim vrtićima ograničeni mnoga deca ostaju bez mesta u predškolskoj ustanovi. Sa druge strane, nezanemarljiv broj dece boravi kraće od 6 sati u vrtiću. Zbog problema sa kapacitetima deca zaposlenih roditelja imaju prednost pri upisu u PU.
Za podržavanje pronatalitetne politike i opšte zaposlenosti, posebno žena, neophodno je da u sistemu ima mesta i za decu nezaposlenih, jer se ti roditelji sada nalaze u začaranom krugu.
Nužno je odrediti u čijoj nadležnosti će biti rešenje ovog pitanja – Ministarstva rada i socijalne politike koje treba da smanji rad na crno, pojača mehanizme kontrole u slučajevima otkaza žena koje ostaju bez posla po osnovu materinstva…. ili Ministarstva prosvete i lokalnih samouprava.
Takođe, roditelji koji rade „na crno“, koji nemaju posao ili rade honorarno, se ne percipiraju ni kao grupa koja ima prioritet niti kao socijalno ugrožena kategorija, a činjenica je da su među ranjivim kategorijama: sa niskim primanjima i nestabilnim zaposlenjem nisu u mogućnosti da plate privatni vrtić ili privatno čuvanje deteta. Sa druge strane, neki roditelji plaćaju detetu mesto, a dete ne ide u vrtić, ili borave po 4 sata a vode se kao na celodnevnom boravku.
Optimizacija mesta u vrtićima i problem sa kapacitetom može da reši detaljnom razradom u akcionom planu.
Naše preporuke su:
– uraditi analizu koliko dece zaista ostaje sve vreme u PU, a kolika je stvarna potreba za celodnevnim boravkom,
– identifikovati interesne grupe koje bi mogle da realizuju i one koje bi mogle da finansiraju alternativne programe. Maksimalno podstaći lokalnu zajednicu da učestvuje u obezbeđivanju uslova: finansiranjem, davanjem prostora, tehničkih resursa itd…
– prepoznati i podržati nevladine organizacije koje na lokalnom nivou organuzuju i sprovode aktivnosti sa predškolskom decom iz marginalizovanih grupa,
– redovno prikupljanje podataka na lokalnom nivou za usklađivanje budžetiranja i organizovanja rada sa decom ranog uzrasta, kao i periodično prikupljanje tih izveštaja na centralnom nivou kako bi se mogla redovno pratiti i usklađivati nacionalna politika prema potrebama na lokalnom nivou.
Dostupnost kvalitetnih programa
Smatramo da je jedan od problema nedostatak dodatnih programa: strani jezici, umetnost, rekreativne aktivnosti. S druge strane, u PU gde postoje dodatni programi, oni nisu svima dostupni jer se dodatno plaćaju pa su nedostupni porodicama sa nižim primanjima. Najviše nedostaju dodatne rekreativne ativnosti koje bi trebalo da budu standardne za sve ustanove PU.
Uključivanje roditelja
Ne postoji jasno definisan mehanizam kojim bi se učešće roditelja i ostvarilo sa vidljivim rezultatima.
Da bi odnos roditelja i institucije bio partnerski, treba rešiti problem koji postoji sa obe strane: nedovoljna zainteresovanost institucije i nemotivisanost roditelja.
Multisektorski pristup i međusektroska saradnja
Smatramo da je multisektorki pristup i međusektorska saradnja, pogotovo na lokalnom nivou, ključna. Zato je potrebno predvideti mehanizme međusektorske saradnje Akcionim planom.
Takođe, smatramo da je važno predvideti uključivanje poslovnog sektora. Ovo može doprineti povećanju obuhvata sve dece od 3 do 5,5 godina jer je moguće stimulisanje privatnog sektora za otvaranje objekata u okviru poslovnih prostora odnosno centara kao što je to slučaj u drugim zemljama.
Takođe smatramo da je poželjno predvideti mogućnost za subvencionisanje privatnih ustanova, olakšati im proces akreditacije, stimulisati otvaranje novih privatnih vrtića jer to može da bude ekonomičnije nego izgradnja novih objekata.
Alternativne / vaninstitucionalne usluge i značaj uključivanja organizacija civilnog društva (OCD)
Roditeljstvo je nešto što se uči. Roditelji iz neznanja propuštaju da pruže podršku deci u periodu koji je najznačajniji za rani razvoj dece. Zato je potrebno jačanje kompetencija roditelja i uspostavljanje programa u koje će biti uključeni roditelji iz socijalno isključenih kategorija. Njihovo uključivanje može biti ostavreno preko programa vaninstitucionalne podrške, u saradnji sa različitim institucijama i OCD.
Kao važan resurs u zajednici zato se mogu prepoznati i uključiti organizacije koje se bave romskom populacijom, organizacije koje se bave decom sa smetnjama u razvoju itd…
Trebalo bi da se oforme mreže koje će se baviti ranim razvojem dece na lokalnom nivou u lokalnim zajednicama. Mreže u lokalnim zajednicama bi trebalo da obuhvate predstavnike lokalne samopurave, predškolskih ustanova, ali i centara za socijalni rad, nevladine organizacije, centre zdravstvene zaštite, medije i sve druge koji će promovisati rani razvoj.
Između ostalog, ni samo finansiranje ne bi trebalo da bude isključivo sa lokalnog nivoa, jer bi rani razvoj dece trebalo da bude jedan od prioriteta i na nacionalnom nivou. Mreže u lokalnim zajednicama bi mogle zajednički da traže i alternativne modele finansiranja preko raznih projekata. U ovom slučaju, OCD predstavljaju važan resurs u malim zajednicama jer imaju iskustvo u pisanju projekata i realizaciji projektnih aktivnosti. Pored toga, OCD imaju resure da razvijaju servise za decu.
Civilni sektor može da ponudi mnogo: od pružanja informacija roditeljima, konkretnih servisa, vaninstitucionalnih programa, mapiranja određenih korisničkih grupa, vršnjačke podrške, podizanja svesti, osnaživanja roditelja za aktivnije učešće, rešavanje brojnih nedostataka – da na lokalnom nivou bude zona spajanja institucije i korisnika.